Boris Domagoj Biletić rođen je 22. ožujka 1957. u Puli. Po svršenoj gimnaziji i Pedagoškoj akademiji u rodnome gradu, diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Puli, a u Rovinju je ravnatelj Gradske knjižnice Matije Vlačića Ilirika.

      Osim poezije, u brojnoj domaćoj i stranoj periodici od druge polovine 70-ih XX. st. (započevši ozbiljnije u pulskome – nedugo zatim i zabranjenom – Književnome klubu i časopisu “Istarskom borcu”/“Iboru”) objavljivao kritike, oglede, studije i prijevode s talijanskoga i njemačkog. Poezija mu je izvođena i na Trećemu programu Hrvatskoga radija – u emisiji Poezija naglas. Sa slikarima Zdravkom Milićem (Mala lirska kronika, 1989.) i Brunom Mascarellijem (Istarski rukopisi – Caligrafie istriane, 1998.) suautor dviju grafičko-pjesničkih mapa. Zastupljen u nekoliko domaćih i stranih antologija hrvatskoga pjesništva: Mirjane Strčić (Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća – Istarska pjesmarica, Pula 1989.), Ante Stamaća – Ive Sanadera (U ovom strašnom času, Split 1992., Zagreb 1994.), Łucje Danielewske (Żywe źradla, Warszawa / Poljska 1996.), zatim Josipa Bratulića – Stjepana Damjanovića – Vinka Brešića – Božidara Petrača... (Mila si nam ti jedina..., Zagreb 1998.), Božidara Petrača (Hrvatska uskrsna lirika: od Kranjčevića do danas, Zagreb 2001.), književnim leksikonima, panoramama i sl. Notiran u povijesnome pregledu Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća Miroslava Šicela (Zagreb 1997.) i Povijesti hrvatske književnosti Dubravka Jelčića (Zagreb 2004.). Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na petnaestak jezika.

      Kao urednik potpisuje brojna izdanja, mahom iz područja lijepe književnosti. Do 1990. bio je članom uredništva časopisa za književnost “Istra” (Pula), Uredničkoga vijeća edicije “Istra kroz stoljeća”; usto i djelatni član Čakavskoga sabora. Pokretač i od osnutka (1996.) glavni i odgovorni urednik pulskoga časopisa za književnost, kulturološke i društvene teme “Nova Istra” (www.eurozine.com ; www.dhk.hr ). Član Društva hrvatskih književnika (od 1988.) i njegove Uprave u tri mandata, Hrvatskoga centra P.E.N.-a i član-radnik Matice hrvatske (od 1990.). Među osnivačima Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika, čiji je i prvi predsjednik (1990.-1993.), Hrvatskoga kulturnog društva “Franjo Glavinić” iz Rovinja, kao i jedan od pokretača rovinjskih “Šoljanovih dana”. Godine 1997. gost-književnik međunarodne Zagrebačke slavističke škole. Međunarodnu književnu manifestaciju “Pulski dani eseja” pokrenuo je 2003. Sudjelovao na brojnim međunarodnim i domaćim festivalima poezije i književnim skupovima.

      Dobitnik književnih nagrada: “Mlada Struga” (Struške večeri poezije, Makedonija, 1984.; Zublja šutnje), “Tin Ujević” (1997.; Radovi na nekropoli), austrijske zaklade “KulturKontakt” (2002.; Bartuljska jabuka), “Julije Benešić” (2008.; Pristrani čitatelj, I-II); nagrada/plaketa Sv. Kvirina (2012.; za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu), “Fran Galović” (2013.; Istarski pisci i obzori: regionalizam, identitet i hrvatska književnost Istre pod fašizmom) itd. Za književni rad i kulturnu djelatnost odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.) i nagrađen Medaljom Grada Rovinja (1997.).